Skip to main content

12. Tjedan

  • Lekcija o redovima realnih brojeva: Definicije, kriteriji konvergencije i primjene**

1. Red realnih brojeva

1.1. Definicija reda kao niza parcijalnih suma

Neka je (an)(a_n) niz realnih brojeva. Redom nazivamo formalni zbroj

n=1an=a1+a2+a3+.\sum_{n=1}^\infty a_n = a_1 + a_2 + a_3 + \dots.

Konvergencija reda definira se na temelju parcijalnih suma. Parcijalna suma SNS_N reda an\sum a_n glasi

SN=n=1Nan.S_N = \sum_{n=1}^N a_n.

Ako postojećem nizu (an)(a_n) pridružimo niz parcijalnih suma (SN)(S_N), kažemo da red konvergira ako taj niz parcijalnih suma (SN)(S_N) konvergira u R\mathbb{R}.

1.2. Notacija za redove n=1an\sum_{n=1}^\infty a_n

Često susrećemo skraćeni zapis:

  • n=1an\sum_{n=1}^\infty a_n označava cijeli red.
  • SN=n=1NanS_N = \sum_{n=1}^N a_n označava NN-tu parcijalnu sumu.

1.3. Primjeri redova (aritmetički, geometrijski, harmonijski, hipergarmonijski )

  1. Aritmetički red (rijedak je slučaj da konvergira, obično divergira): n=1(a1+(n1)d)(d gotovo uvijek dovodi do divergencije).\sum_{n=1}^\infty \bigl(a_1 + (n-1)d\bigr) \quad \text{(d gotovo uvijek dovodi do divergencije).}
  2. Geometrijski red: n=0arn.\sum_{n=0}^\infty ar^n. Konvergira ako r<1|r| < 1, a suma je tada n=0arn=a1r.\sum_{n=0}^\infty ar^n = \frac{a}{1-r}.
  3. Harmonijski red: n=11n.\sum_{n=1}^\infty \frac{1}{n}. Ovaj red je klasičan primjer divergentnog reda, iako su članovi an=1n0a_n = \tfrac{1}{n} \to 0.
  4. Hipergarmonijski red: n=11np.\sum_{n=1}^\infty \frac{1}{n^p}. Konvergira za p>1p>1, a divergira za p1p \le 1.

2. Nužan uvjet konvergencije

2.1. Definicija konvergentnog reda

Red n=1an\displaystyle \sum_{n=1}^\infty a_n naziva se konvergentan ako niz parcijalnih suma SN=n=1NanS_N = \sum_{n=1}^N a_n konvergira u R\mathbb{R}. Postoji realan broj SS takav da:

limNSN=S.\lim_{N \to \infty} S_N = S.

2.2. Nužan uvjet (limnan=0\lim_{n \to \infty} a_n = 0)

Ako je red an\sum a_n konvergentan, nužno je da

limnan=0.\lim_{n \to \infty} a_n = 0.

Ovo je nužan, ali ne i dovoljan uvjet. Kad članovi reda ne teže nuli, red sigurno divergira.

2.3. Primjeri kada red ne zadovoljava nužan uvjet

  • n=11\sum_{n=1}^\infty 1 (an=1a_n = 1) očito divergira jer ana_n ne teži 0.
  • n=1n\sum_{n=1}^\infty n (an=na_n = n) divergiraju još “jače” (članovi “rastu”).

2.4. Ograničenja nužnog uvjeta

Ipak, postoji mnoštvo primjera gdje limnan=0\lim_{n\to\infty} a_n = 0, a red je svejedno divergentan. Najpoznatiji je:

  • Harmonijski red n=11n\sum_{n=1}^\infty \frac{1}{n}.

Stoga, treba tražiti dodatne kriterije (testove) za konvergenciju osim samog uvjeta da an0a_n \to 0.

Konvergentnost i Divergentnost
  • Konvergentan niz ili red ima konačan zbroj ili graničnu vrijednost - ide prema nekom broju ili vrijednosti.
  • Divergentan niz ili red nema konačan zbroj ili graničnu vrijednost - ili raste u beskonačnost ili oscilira bez konačnog rezultata

3. Kriteriji konvergencije

3.1. Integralni kriterij

Djeluje kada je an=f(n)a_n = f(n) za neku monotonu funkciju ff koja je pozitivna na [1,)[1, \infty). Tada vrijedi ekvivalentnost:

n=1f(n) konvergira    1f(x)dx konvergira.\sum_{n=1}^\infty f(n) \text{ konvergira} \;\Longleftrightarrow\; \int_1^\infty f(x)\,dx \text{ konvergira.}

Primjer: za f(x)=1xpf(x) = \frac{1}{x^p}, 11xpdx\int_1^\infty \frac{1}{x^p} dx konvergira ako i samo ako p>1p>1. Odatle dobijemo da n=11np\sum_{n=1}^\infty \frac{1}{n^p} konvergira za p>1p>1.

3.2. Kriterij usporedbe

Direktni kriterij usporedbe

Ako 0anbn0 \le a_n \le b_n za sve nn, pa ako bn\sum b_n konvergira, onda i an\sum a_n konvergira. Obrnuto, ako an\sum a_n divergira, tada i bn\sum b_n divergira.

Limni kriterij usporedbe

Ako limnanbn=c\lim_{n\to\infty} \frac{a_n}{b_n} = c gdje je cc realan broj različit od 0, tada an\sum a_n i bn\sum b_n ili obje konvergiraju ili obje divergiraju.

Primjer: Usporedba 1n2\sum \frac{1}{n^2} i 1n3\sum \frac{1}{n^3}. Znamo da 1n2\sum \frac{1}{n^2} konvergira. Budući da 1n3<1n2\frac{1}{n^3} < \frac{1}{n^2} za n1n \ge 1, onda i 1n3\sum \frac{1}{n^3} konvergira (direktna usporedba).

3.3. D’Alembertov kriterij (omjerni kriterij)

Za red an\sum a_n, ako postoji

limnan+1an=L,\lim_{n \to \infty} \left| \frac{a_{n+1}}{a_n} \right| = L,

onda:

  • Ako je L<1L < 1, red konvergira apsolutno.
  • Ako je L>1L > 1, red divergira.
  • Ako je L=1L = 1, test je neodlučan i moramo tražiti druge metode.

3.4. Cauchyjev kriterij (korijenski kriterij)

Ispitujemo

limnann=L.\lim_{n \to \infty} \sqrt[n]{|a_n|} = L.
  • Ako je L<1L < 1, red konvergira apsolutno.
  • Ako je L>1L > 1, red divergira.
  • Ako je L=1L = 1, test ne može odrediti rezultat.

3.5. Raabeov kriterij

Sličan D’Alembertovu, ali malo finiji:

limnn(anan+11)=α.\lim_{n\to\infty} n\bigl(\frac{|a_n|}{|a_{n+1}|} - 1\bigr) = \alpha.
  • Ako je α>1\alpha > 1, red konvergira apsolutno.
  • Ako je α<1\alpha < 1, red divergira.
  • Ako je α=1\alpha = 1, test je neodlučan.

3.6. Primjeri primjene svakog kriterija

  1. Geometrijski red: rn\sum r^n.
    • D’Alembert: rn+1rn=r\left|\frac{r^{n+1}}{r^n}\right| = |r|. Ako r<1|r|<1, konvergira, inače divergira.
  2. p-red 1np\sum \frac{1}{n^p}:
    • Integralni kriterij ili usporedba s 1xpdx\int \frac{1}{x^p}\,dx pokazuje konvergenciju za p>1p>1.
  3. Raabeov kriterij je koristan za rubne slučajeve, npr. 1n(lnn)β\sum \frac{1}{n (\ln n)^\beta}, itd.

4. Apsolutna konvergencija

4.1. Definicija apsolutne konvergencije

Red an\sum a_n apsolutno konvergira ako red an\sum |a_n| konvergira. Apsolutna konvergencija je “najjača” vrsta konvergencije.

4.2. Povezanost apsolutne i uvjetne konvergencije

  • Ako an\sum a_n apsolutno konvergira, tada svakako konvergira (obična konvergencija).
  • Ako an\sum a_n konvergira, ali an\sum |a_n| divergira, tada je govorimo o uvjetnoj konvergenciji.

4.3. Primjeri apsolutno i uvjetno konvergentnih redova

  1. Alternirani harmonijski red (1)nn\sum \frac{(-1)^n}{n} konvergira, ali ne apsolutno, jer (1)nn=1n\sum \left|\frac{(-1)^n}{n}\right| = \sum \frac{1}{n} divergira. Dakle, to je primjer uvjetne konvergencije.
  2. Geometrijski red (0.5)n\sum (0.5)^n konvergira apsolutno (naravno, jer su svi članovi već pozitivni).

4.4. Riemannov teorem o preuređivanju uvjetno konvergentnih redova

Kod uvjetno konvergentnih redova an\sum a_n, moguće je preurediti članove (mijenjati im redoslijed) tako da se dobije različita suma, pa čak i divergirajući red! Time se pokazuje da nema asocijativnosti i komutativnosti u beskonačnim sumama bez apsolutne konvergencije.


5. Alternirani redovi

5.1. Definicija alterniranih redova

Alternirani redovi su oni čiji se članovi izmjenjuju po predznaku, npr.

n=1(1)nbnilin=1(1)n+1bn,\sum_{n=1}^\infty (-1)^{n} b_n \quad \text{ili} \quad \sum_{n=1}^\infty (-1)^{n+1} b_n,

gdje je bn0b_n \ge 0.

5.2. Lejeune-Dirichletov kriterij za alternirane redove

Ako je (bn)(b_n) monoton opadajući niz realnih brojeva koji teži nuli (bn0b_n \to 0), tada alternirani red (1)nbn\sum (-1)^n b_n konvergira.

5.3. Konvergencija alterniranog harmonijskog reda

Alternirani harmonijski red:

n=1(1)n+1n.\sum_{n=1}^\infty \frac{(-1)^{n+1}}{n}.

On konvergira (ali ne apsolutno), što pokazuje Lejeune-Dirichletov kriterij jer 1n\frac{1}{n} je monoton opadajući i teži nuli.

5.4. Primjeri alterniranih redova

  • Alternirani harmonijski (1)nn\sum \frac{(-1)^n}{n}.
  • (1)n1np\sum (-1)^n \frac{1}{n^p} za p>0p>0. Slično se može testirati apsolutna konvergencija gledajući (1)nnp=1np\sum \left|\frac{(-1)^n}{n^p}\right| = \sum \frac{1}{n^p}.

6. Primjena redova realnih brojeva

6.1. Redovi u analizi funkcija

Mnogi koncepti u analizi funkcija ovise o redovima, primjerice serije kojima se definiraju Fourierovi redovi, ili redovi kojima se definira Potencijalna teorija i sl.

6.2. Taylorovi i Maclaurinovi redovi

  • Maclaurinov red za funkciju f(x)f(x) je Taylorov red oko točke 0: f(x)=n=0f(n)(0)n!xn.f(x) = \sum_{n=0}^\infty \frac{f^{(n)}(0)}{n!} x^n.
  • Korištenjem takvih redova, možemo proširiti funkcije u formalnu sumu i na taj način ih aproksimirati za male vrijednosti xx.

6.3. Numeričke aproksimacije pomoću redova

  • Izračun vrijednosti transcendentnih funkcija (poput sinx,ex,ln(1+x)\sin x, e^x, \ln(1+x)) često se temelji na sumiranju polinomskih ili potencijskih redova do nekog graničnog člana gdje dobijemo željenu točnost.

7. Zaključak

7.1. Ključni pojmovi i njihova međusobna povezanost

  • Redovi su definirani preko parcijalnih suma.
  • Nužan uvjet za konvergenciju je an0a_n \to 0.
  • Postoje razni kriteriji konvergencije (usporedba, omjerni, korijenski, integralni...) za testiranje.
  • Apsolutna vs. uvjetna konvergencija → temeljna razlika za stabilnost reda.
  • Alternirani redovi imaju svoje specifične kriterije (Lejeune-Dirichlet).

7.2. Primjena kriterija za analizu konvergencije redova

  • U praksi, najčešće kombiniramo omjerni (D’Alembert), korijenski (Cauchyjev), usporedbe i integralni kriterij.
  • Za složenije redove, ponekad je potrebno “fino” prilagoditi test ili ih i više kombinirati.

7.3. Važnost apsolutne konvergencije i alterniranih redova

  • Apsolutno konvergentni redovi su “najsigurniji” – redoslijed zbrajanja ne utječe na sumu.
  • Kod uvjetno konvergentnih redova može doći do rearrangement divergencije ili promjene vrijednosti.
  • Alternirani redovi javljaju se često u matematičkim i fizikalnim problemima gdje se signali ili efekti izmjenjuju po predznaku.